Na nekoj udaljenoj planeti, izvan našeg sunčevog sustava, iza tri sunca i dva mjeseca, zvanoj Xarion, živjeli neki kralj i kraljica. I bi im jako dosadno. Bili su okruženi brojnim slugama, koji su im ispunjavali sve želje. Imali su prekrasan dvorac okružen čudnovatim biljkama i životinjama. Prolazile su tako godine kralju i kraljici u igri i zabavi, ali činilo im se da nemaju neki smisao u životu. Jedne je noći kralj dugo u noć razmišljao što je razlog njegovoj potištenosti. Tada se sjeti. Trebaju potomka. Trebaju sina nasljednika, koji će im u život donijeti radost i sreću. Ode tako kralj do kraljice da proslave ideju koja se rodila. Slavili tako kralj i kraljica svaku noć, ali ništa, kraljica nikako da začme. Zabrinu se kralj i okupi sve kraljevske stručnjake, znanstvenike, liječnike. Dugo su stručnjaci promatrali taj problem i brojnim pretragama na kralju i kraljici ustanovili da kralj i kraljica neće moći imati dijete. Očajni bijahu kralj i kraljica, što da rade nisu znali. Poslao je kralj po najvećeg mudraca i objasnio mu problem. Mudrac je nakon dugog razmišljanja pronašao rješenje.
Reče kralju neka pošalje najhrabrije, najjače i najsmionije ratnike na jednu udaljenu planetu, gdje će oni odabrati najljepše i najpametnije muško dijete, te će ga dovesti na Xarion. Bijahu odabrani najbolji ratnici koji su otputovali svemirskim brodom do planeta zvanog Zemlja. Bio je 7.4.1981. (negdje oko pet sati (popodne)). Ratnici su svojim skenerima pretraživali djete koje bi odgovaralo opisu mudraca, kad im se odjednom skener zaustavi nad jednom bolnicom. Spustiše se tako ratnici u gustu šumu i neprimjetno se prišuljaše bolnici. Ušli su u bolnicu i opazili dijete koje se upravo rađalo. Odlučiše ga uzeti odmah čim djete bude odvezeno iz sobe. Zaskočili su medicinsku sestru, onako iza leđa i oteli joj dijete. Uskoro je uslijedila brzinska potjera između policije i ratnika (preporučam ljudima slabih živaca neka ovo ne čitaju jer mogu imati trajne posljedice), koji su na svu sreću neozljeđeni stigli do svog broda i otisnuli se u svemirska prostranstva. Putovali su dvije godine i dijete je sve više raslo.
Na Xarionu su bili svećano dočekani i obećana im je velika mirovina. Dijete je bilo dovedeno pred mudraca i kraljevsku obitelj. Čim ga je mudrac ugledao prepoznao je u njemu plemenite osobine. Bilo mu je dano ime Ivan, što je na Xarionskom značilo - plemeniti (a neki su čak tumačili kao uzvišeni)
Odgajaše dijete tako kralj i kraljica s ljubavlju i predanošću. Rastao je tako Ivan i svašta ga je zanimalo. Svi u kraljevstvu uvidjevše njegovu ogromnu pamet i sposobnosti. Sve bi bilo lijepo da jednog dana nije došlo do ogromne katastrofe na planeti. Mali je princ morao pobjeći s planete. Morao je napustiti oca i majku. Kralj mu je odao tajnu njegova podrijetla i dao mu koordinate planete s koje je došao. Kralj i kraljica morahu ostati sa svojim narodom do kraja koji je bio neizbježan. I bi teško malom princu pri srcu što napušta rodni kraj, što nikad više neće vidjeti oca i majku, brojne obožavateljice, ali zanimalo ga je kakvo je to mjesto gdje se rodio. Spustio se svojim svemirskim brodom u maleni gradić, zvan Samobor, gdje ga je prihvatla jedna dobra obitelj. Nije dugo mali princ na zemlji, ali mu se sviđa. Ide van s prijateljima iz škole u koju su ga upisali njegovi drugi roditelji, igra se na takozvanom kompjuteru, gleda cure i nije mu loše. Samo mu ponekad nedostaje rodni Xarion...

Za sve znatiželjnike evo kako izgleda

P.S. Bolje izgledam uživo...